• Crkva Prisoje

     

    Uznesenje Blažene Djevice Marije

  • Župna Kuća Prisoje

     

  • Prisoje

  • Panorama s kalvarije

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 

STATISTIKA

Danas
Jučer
Ovaj tjedan
Ovaj mjesec
Prošli mjesec
Ukupno
906
1009
3497
16084
39219
2086098

Vaš IP: 46.229.168.133
°F°C
Prisoje
Error! Unable to Find Specified Location!

 

Prisojački župnici

 

XI. don Ivan Bebek, sadašnji župnik (2014 ÷

  don Ivan Bebek rođen je 3. ožujka 1977. u Ljubuškom. Potječe iz obitelji Drage i Kate r. Bebek iz Šipovače, župa Šipovača-Vojnići, općina Ljubuški.  Prva četiri razreda osnovne škole završio je u Šipovači (1983.-1987.) a naredna četiri u Vitini (1987.-1991.). Ujesen 1991. godine upisao se u klasičnu gimnaziju u Biskupijskom sjemeništu u Dubrovniku ali su svi učenici vrlo brzo, zbog ratnih događanja, premješteni u Split i tamo upisani u Nadbiskupsko sjemenište gdje je don Ivan završio školovanje polaganjem ispita zrelosti 1995. godine. Iste godine don Ivan je započeo filozofski i teološki studij na isusovačkom Teološkom institutu u Zagrebu. Nakon završene dvije godine filozofije (1995-1997.) jednu godinu je služio vojsku u Čapljini (1997.-1998.) a onda je završio teološki dio studija (1998.-2001.). Za đakona Mostarsko-duvanjske biskupije zaredio ga je biskup Ratko Perić 26. prosinca 2001. u Šipovači-Vojnićima a za svećenika isti biskup 29. lipnja 2002. u Mostaru. Prije svećeničkoga ređenja vršio je đakonsku praksu u rodnoj župi te u župi Srca Marijina u Zagrebu koju vode isusovci. Njegova prva služba nakon svećeničkoga ređenja bila je u Studencima. Imenovan je 29. srpnja 2002. za župnoga vikara odakle je 8. kolovoza 2006. premješten na službu župnoga vikara u katedralnoj župi u Mostaru. U listopadu je bio premještaj za župu sv. Josipa radnika na Domanovićima kao župni vikar a po smrti župnika don Ive Pavlovića imenovan je župnim upraviteljem župe sv. Jospa radnika na Domanovićima. Dekretom od 14. kolovoza 2014. godine je stiglo imenovanje za župnika u župu Uznesenja BDM Prisoje.


 

X.   don Gordan Božić,djelovao (2009. ÷ 2014.)

  don Gordan Božić, rođen je 24. listopada 1966. u Blizancima, župa Gradina, općina Čitluk, a sin je Mladena i Ljilje r. Zubac. Četiri razreda osnovne škole završio je u Blizancima (1973.-1977.) a sljedeća četiri u Čitluku (1977.-1981.). Nakon toga završio je klasičnu gimnaziju u Biskupijskom sjemeništu u Dubrovniku (1981.-1985.) te je u jesen 1985. upisao studij filozofije i teologije na Vrhbosanskoj katoličkoj teologiji u Sarajevu. Nakon prve godine studija služio je vojsku u Bitoli (1986.-1987.), potom nastavio studij u Sarajevu gdje je završio pet godina a šestu (1991.-1992.) na Nadbiskupskoj teologiji u Splitu. Za đakona Mostarsko-duvanjske biskupije zaredio ga je 5. travnja 1992. biskup Pavao Žanić u Splitu (župa sv. Pavla, Pujanke) a za svećenika 29. lipnja 1992. biskup na istome mjestu. Prva njegova služba bila je župni vikar u Šipovači-Vojnićima odakle je dekretom od 3. studenoga 1993. premješten za župnoga vikara u Studencima (1993.-1994.). Nakon godinu dana, dekretom od 9. srpnja 1994., premješten je za župnoga vikara u Mostar, u župu sv. Ivana Evanđelista (1994.-1998.), a potom na istu službu u Stolac (1998.-2000.). Nakon toga bio je župni upravitelj župe sv. Luke u Mostaru (2000.-2003.), te od 2003. župni upravitelj župe Rotimlja i iseljene župe Stjepan Krst. Godine 2009. imenovan je na službu župnika u Prisoje, općina Tomislavgrad, gdje ostaje na službi do 2014. godine. U ovih pet godina pastoralnog djelovanja u našoj župi, tj. darivajući nesebično sebe nama, sve na veću slavu Krista, don. Gordan je ostavio veliki trag, učivši  nas zajedništvu s Bogom i međusobno. Posebno smo uživali slaveći Boga pjevajući, a kaže sv. Auguistin „tko pjeva dvostruko moli“, a mi smo se dobro i uslišano molili provodeći sve ono vrijeme, sate i sate na probama, misnim slavljima, nastupima, putovanjima.  Don Gordan je bio živi svjedok Krista i Crkve,  koji je raspjevao našu župu i probudio je iz nekog polusna. Kako je ne bi probudio, kad je iz crkve i župne kuće svakodnevno dopirala glazba. Pogotovo subotom, klavijature, gitare, bubnjevi, sva čuda i čudesa, u jutro, po danu i uvečer: elektro bendovi, razne gupe, muška i ženska klapa, mali i veliki zbor… Dragi Gordane, velik je to zalogaj Vašeg života koji ste poklonili Bogu i nama, što reći nego veliko HVALA! Pored spomenutog duhovnog don Gordan je brinuo i o materijalnom dobru ove župe, te je tako nastavio i završio započete projekte, spomenimo samo veće, asfaltiranje i uređenja crkvenog dvorišta, te završio kapelicu srca Isusova na groblju Glavičice. Dekretom od 14. kolovoza 2014 g. premješten na službu župnika u župu sv. Josipa Radnika - Domanovići. 


 

IX.  don Mihovil Zrno,djelovao (1983. ÷ 2009.)

 don Mihovil Zrno ,

   rođen je 02. svibnja 1945. godine u Galečiću, župa Šujica, općina Tomislavgrad, gdje je i kršten. Roditelji su mu Marko i Mara (r. Perković). Osnovnu je školu završio u Šujici, a gimnaziju u Zadru. Filozofsko-teološki studij je završio u Splitu, gdje je ređen za đakona. Za svećenika je zaređen u Studencima 29. lipnja 1971. Službu župnika u Drežnici je obnašao od 1972. do 1983. godine, a župnika u Prisoju od 1983. do 2009. godine. U ovih 26 godina u župi Prisoje, don Mihovil je ostavio veliki trag, kako na duhovnom tako i na materijalnom dobru za ovu župu. Župljani su ga cijenili kao izuzetnu osobu, koji je skoro cijeli svoj pastoralni rad posvetio ovoj  župi, a kojemu bi po potencijalu, erudiciji i predanosti svojoj službi, možda više odgovarala prvostolnica. Došao je 1983. god. na obavljene pripremne radove za izgradnju nove župne kuće, koju je onda i sagradio uz pomoć župljana, u razdoblju od 1983 ÷ 88.  

Župnu crkvu „Uznesenja BDM“ sagrađenu neposredno pred početak Drugoga svjetskog rata od lijepog klesanog kamena,  don Mihovil, zajedno sa župljanima je temeljito obnovio i preuredio od 1991 ÷ 97. godine, koja je nakon što je dovršena obnova i posvećena. Uz crkvu, u sklopu njenog dvorišta sagradio je i mrtvačnicu, te započeo i uređenje crkvenog dvorišta. Također je u brdu iznad župne kuće, opet na poticaj župljana uredio postaje križnog puta – kalvariju , koja završava oltarom i brončanim kipom „USKRSLOGA KRISTA“, koji sa svojim raskriljenim rukama sa vrha kalvarije, simbolično kao da je zagrlio cijelo Prisoje, a preko njega i cijeli svijet. Na groblju Glavičice u Dučiću, je na temeljima stare kapelice koja je u potpunosti uklonjena započeo gradnju nove kapelice srca Isusova, u sklopu koje je i mrtvačnica. Kapelica ima oblik jedra, u vrhu kojeg je i mali zvonik s pripadajućim zvonom, a može primiti do 60–tak osoba. Također i na groblju Maletovac je obnovio kapelicu i ogradu groblja. Nakon 38 godina predanog pastoralnog rada, umirovljen je zbog ozbiljnih zdravstvenih teškoća. A poslije uspješnog bolničkog liječenja i oporavka, trenutno boravi u svećeničkom domu u Mostaru.


 

VIII.  don Jakov Bagarić, djelovao (1981. ÷ 1983.)

  don Jakov Bagarić rođen je 05.12.1925.  Umro 06.06.2000. Pokoj vječni daruj mu, Gospodine!


 

 VII.  don Srećko Čulina, djelovao (1965. ÷ 1981.)

      don Srećko Čulina, od oca Ivana i majke Ruže (r. Nuić), rođen 11.01.1928. u Drinovcima. Imao je sedmoricu braće i jednu sestru. Kršten je 11. siječnja 1928., a krizman 15. listopada 1936. u župi Drinovci. 

Tri razreda osnovne škole polazio je u rodnim Drinovcima, a četvrti razred u Međugorju boraveći kod svoga strica fra Florijana. Upisao se kao vanjski učenik u malu gimnaziju na Širokom Brijegu, 1938.-1941., zatim kao sjemeništarac Mostarsko-duvanjske biskupije u Travničku gimnaziju, gdje je uspješno napredovao do Božića 1944. kada je morao napustiti Travnik i vratiti se u Drinovce. Dočekali su ga partizani i tražili da ide u vojsku u Makedoniju ili da ostane u mjesnom odboru kao pisar. Ostao je u Drinovcima do jeseni 1946., kada nastavlja školovanje kao mostarski sjemeništarac u Zagrebu, gdje je maturirao u lipnju 1949. 

Upisao se u bogosloviju u Zagrebu. Nakon druge godine pozvan je u vojsku u Kruševac: 12. listopada 1951. do 12. listopada 1952. Iz vojske se vratio u zagrebačku bogosloviju. Zbog komunističkoga režima bogoslovija je bila zatvorena. Okupilo se nešto bogoslova i laika te se ipak počelo s predavanjima na filozofiji i teologiji. Završio je studij i diplomirao 1955. na temu Vjera i Crkva prema ratu

Ređen je za đakona u Zagrebu, 20. ožujka 1955., a za svećenika, 29. lipnja 1955, ( dr. F. Šeper). Mladu je misu slavio u Drinovcima 17. srpnja 1955., a misničko geslo bilo mu je Milošću Božjom jesam što jesam (1 Kor 15,10). Zlatnu misu slavio je 17. srpnja 2005. u mostarskoj katedrali. 

Obavljao je niz svećeničkih službi.

Bio je kapelan u Studencima. 

Župnik u Vinici 1956-1965. gdje je obnovio župnu kuću i crkvu. 

Župnik u Prisoju 1965-1980. i duvanjski dekan tri godine. (gdje je podigao novu župnu kuću, sada staru). 

Župnik u Dračevu 1981-1988. 

Župnik u Prenju 1988-1991. 

Privremeno je umirovljen zbog slaba zdravlja 5. rujna 1991. s odredištem u Svećeničkom domu u Bijelom Polju. U vrijeme ratnih neprilika boravio je kod brata u Drinovcima 16 mjeseci. Posljednje godine života proveo je u Svećeničkom domu u Mostaru, gdje je preminuo 7. travnja. 

Sahranjen je na groblju Bartuluši 9. travnja 2018. u Drinovcima. Pokoj vječni daruj mu, Gospodine!


 

 VI. don Tomislav Majić, djelovao  (lipanj - kolovoz 1965.)

   don Tomislav Majić, rođen je u Drinovcima 1937. god. Roditelji: Josip i Kata r. Alerić. Osnovnu školu pohađao je u Drinovcima (1944.-1948.). Nižu gimnaziju, kako se tada govorilo, odnosno od petog do osmoga razreda, u Ljubuškom (1948.-1949.), Sovićima (1949.-1952.) i u Zagrebu (1952.-1953.). Klasičnu gimnaziju završio je u Nadbiskupijskom sjemeništu u Zagrebu (1953.-1957.). Dvogodišnju vojnu obvezu služio je u Podgorici i Vučitrnu (1957.-1959.). Nakon toga pohađao je filozofsko teološki studij na Katoličkom bogoslovnom fakultetu u Zagrebu (1959.-1965.). Za đakona Mostarsko-duvanjske biskupije zaređen je u Zagrebu u proljeće 1964. godine, a za svećenika, nakon završene pete godine studija, u Grabovici 29. lipnja 1964. godine zaredio ga je biskup Petar Čule. Nakon što je filozofsko-teološki studij diplomirao 1965. godine u Zagrebu, biskup Čule ga je poslao za privremenog upravitelja župe Prisoje (lipanj-kolovoz 1965.).

Službe: privremeni upravitelj u Prisoju (1965.); župni vikar u Studencima (1965.-1968.); župnik u Trebinji (1968.-1969.), Buhovu (1969.-1985.), Jarama (1985.-1993.), Mostaru – Katedrala (1993.-1998.). Član Ordinarijata (1993.-1998.), član Nadzornog vijeća Biskupijskog Caritasa (1995.-1998.). Od 1998. župnik u Grljevićima.


 

V.  fra Vlado Vlašić, djelovao  (1958. ÷ 1965.)

   fra Vlado Vlašić,  rođen je u Sovićima, 14. svibnja 1912. u obitelji Ivana i Klare r. Vlašić. Krsno ime: Damjan. Osnovnu je školu završio u rodnom mjestu, a gimnaziju na Širokom Brijegu. U novicijat je stupio 3. kolovoza 1929. na Humcu. Bogoslovni je studij započeo u Mostaru, a završio u Italiji, u Sargianu. Za svećenika je zaređen u Mostaru 16. Lipnja 1935. Djelovao je kao kapelan u Drinovcima (1936./-37.), kao pomoćnik meštra novaka na Humcu (1937./-1939.), a kao župnik u Blagaju (1939./-1946.), odakle je (1945./46.) upravljao i župom Nevesinje (1945./-46.), zatim u Čapljini (1948./-1950.), župnik u Crnču (1952./-53.), gvardijan i župnik u Mostaru (1952./-53.), župnik u Čitluku (1953./-1957.), kapelan u Duvnu (1957./-58.), župnik u Prisoju (1958./-1965.)  i  Ploče-Tepčićima (1965./-1970.). Godinu i mjesec dana proveo je u zatvoru u Ljubuškom, Mostaru i Zenici (1950./51.). Posljednja dva mjeseca života proveo je bolestan u samostanu u Konjicu. Tu je i preminuo 19. Prosinca 1970., u 59. godini života, 41. god. redovništva i 35. god. svećeništva. Pokopan je na konjičkom groblju Musali, 20. Prosinca 1970. godine.


 

IV.  fra Zlatko Sivrić,  djelovao (1949. ÷ 1958.)

   Sivrić, fra Zlatko (Ivan) (1893.-1980.), rođen u Međugorju. Bio župnik u Ljutom Docu 1921-1923 , Mostarskom Gracu od 1924. do 1949. Prisoju 1949 do 1958. godine. Zbog spašavanja života pravoslavcima  u drugom svjetskom ratu dobio naziv „crveni fratar“. Preminuo je na Širokom Brijegu 1980. god. i sahranjen u groblju Mekovac.


 

III.  fra David Zubac, djelovao  (1947. ÷ 1949.)

  fra David Zubac, rođen je 1919. Djelovao je u brojnim hercegovačkim župama. Među ostalima i u župi Prisoje (1947-1949), župi Crnač (1949-1951), župi Rasno i drugima.  Od 1978 je na oporavku, najprije u Gorici a onda u Širokom Brijegu, sve do smrti. Bio je poznati pučki propovjednik i misionar.

Preminuo je 27. listopada 1993. godine u 74. godini života, 56. godini redovništva i 51 godini svećeništva. Pokopan je na groblju Mekovac u Širokom Brijegu.


 

Župa  bez  župnika  1946. 

 


 

II.  fra Karlo Grbavac, djelovao  (1936. ÷ 1946.)

  fra Karlo Grbavac (Nikola) (1899.-1955.), rođen u Grabu, župa Veljaci. Bio župnik u Posuškom Gradcu 1934-1937. Tijekom rata pastoralno je djelovao u Prisoju (1937.-1946.). Nakon rata osuđen na 15 godina, kazna mu je smanjena na 7 godina, a u zatvoru je proveo 4 godine (1946.-1949.). Preminuo je od srčane kapi u Tomislavgradu 1955. godine. Pokopan na groblju Karaula u Tomislavgradu.


 

I.  fra Klemo Doko, djelovao  (1922. ÷ 1936.)

      fra  Klemo  Doko, rođen je 1886. god. Umro je 1978. god na Širokom Brijegu i sahranjen je na groblju Mekovac.

 

 

 

KONTAKT

 

Župa Prisoje

Uznesenja Bl. Djevice Marije

 

 

Adresa: Prisoje bb, 80245 Prisoje, BiH

Telefon:  +387 34 366-604

Fax: +387 34 366-604

Mail: info@zupaprisoje.net

Transakcijski račun otvoren kod „UniCredit Bank“

SWIFT: UNCRBA22

IBAN: BA393380604816953985

 

LINKOVI

 

 

  

 

  

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 

Vi ste ovdije: