• Crkva Prisoje

     

    Uznesenje Blažene Djevice Marije

  • Župna Kuća Prisoje

     

  • Prisoje

  • Panorama s kalvarije

 

booked.net

POSJEĆENOST

1.png6.png1.png1.png3.png7.png9.png
Danas 138
Jučer 3937
Tjedan 19643
Mjesec 23246
Sveukupno 1611379

08-12-2024

SVEĆENIČKA/REDOVNIČKA ZVANJA IZ ŽUPE PRISOJE

 

1. KUTLEŠA ZVONIMIR – Stipanov, fra Zvonimir, rođ. u Dučiću 02.01.1939., Herc. fr. prov., odmah po ređenju odlazi u SAD. Početkom 2011 g. je umirovljen i trenutno u samostanu Sv. Ante u Chicagu.

 


2. KUTLEŠA MARKO – Stipanov, don Marko, rođ. u Dučiću 01.08.1944., biskupija Most. - Duv., umirovljen 2020 g. i trenutno u svećeničkom domu u Mostaru.

 

 


 

3. LJUBIČIĆ PETAR – Abramov, fra Petar, rođ. u Prisoju 22.10.1946., Herc. fr. prov., trenutno na Humcu – Ljubuški.

 


 

4. ĆURIĆ DRAGO – Ivanov, don Drago, rođ. u Prisoju 08.12.1948., biskupija Most. - Duv., umirovljen 1.9.2020.  na adresi: Karolinenplatz 11, Groskarolinenfeld, Deutschland.

 


 

5. KUTLEŠA ANTE – Stipanov, don Ante, rođ. u Dučiću 14.12.1949., biskupija Most. - Duv., trenutno je umirovljen.

 


 

6. ŠOLA MATE – Stipanov, don Mate, rođ. u Dučiću 04.09.1950., biskupija Most. - Duv., u mirovini u svećeničkom domu u Mostaru.

 


 

7. ĆURIĆ IVAN – Antin, mons. Ivan, rođ. je 1. prosinca 1964. u Slavonskom Brodu, Đakovačka-osječka nadbiskupija, obnašao dužnost generalnog vikara, a 11. ožujka 2019 g. imenovan pomoćnim biskupom Đakovačko-osječke nadbiskupije. Roditelji Ante i Pavka r. Kolak, odselili u Slavonski Brod.

 


8. ŠOLA LOVRE – Ivanov, don Lovre, rođ. u Dučiću 1967., svećenik Splitske nadbiskupije, trenutno župnik u župa Pohođenja BDM - Split-Spinut.

 


 

9. KUTLEŠA DRAŽEN – Krešin, mons. Dražen, rođ. u Dučiću 25.09.1968.

 Dana 17. listopada 2011. papa Benedikt XVI. imenovao ga je biskupom koadjutorom Porečke i Pulske biskupije, 10. prosinca 2011. zaređen je za biskupa, a 14. lipnja 2012. imenovan je dijecezanskim biskupom Porečke i Pulske biskupije.

Biskupsko geslo mons. Kutleše su riječi iz Psalma 31: „U Tebe se, Gospodine, uzdam!“

U tijelima Hrvatske biskupske konferencije trenutno vrši sljedeće službe: član stalnog vijeća, predsjednik pravne komisije i predsjednik biskupske komisije za odnose s državom.

Papa Franjo imenovao ga je nadbiskupom koadjutorom Splitsko-makarske nadbiskupije 11. srpnja 2020. godine. Činom Papinog prihvaćanja odreknuća od službe splitsko-makarskog nadbiskupa i metropolita zbog navršene kanonske dobi, od petka 13. svibnja 2022, mons. Marin Barišić postao je umirovljeni nadbiskup, a dosadašnji koadjutor mons. Dražen Kutleša postao je splitsko-makarski nadbiskup i metropolit te je preuzeo upravu nadbiskupije, svečano je objavljeno u podne u splitskoj katedrali Uznesenja Blažene Djevice Marije i sv. Dujma. Apostolska nuncijatura u Republici Hrvatskoj je priopćila 14. veljače 2023. godine u podne da ima čast obavijestiti da je sveti otac Franjo imenovao nadbiskupom koadjutorom Zagrebačke nadbiskupije preuzvišenog mons. Dražena Kutlešu, dosadašnjeg splitsko-makarskog nadbiskupa.

U subotu 15. travnja 2023. papa Franjo prihvatio je odreknuće od službe zagrebačkog nadbiskupa kardinala Josipa Bozanića te je time mons. Kutleša postao zagrebački nadbiskup. Na blagdan sv. Katarine Sijenske, crkvene naučiteljice i suzaštitnice Europe, mons. Dražen Kutleša preuzeo je službu zagrebačkoga nadbiskupa tijekom euharistijskog slavlja u Bogoslužnom prostoru bl. Alojzija Stepinca.

 

   


 

10. PERKOVIĆ FILIP – Matin, don Filip, rođ. u Prisoju, Đakovačka nadbiskupija, župnik je župe Preslavnog Imena Marijina u Osijeku i upravitelj Župe sv. Ivana Krstitelja, Sarvaš.

 


 

11. KRIŠTO MILAN – Adamov, fra Milan, rođ. 11. lipnja 1971. u Virovitici, otac Adam iz Vrila odselio u Viroviticu. Na 41. provincijskom kapitulu u Rovinju 16. lipnja 2020. izabran je na službu provincijalnog ministra Hrvatske franjevačke provincije sv. Ćirila i Metoda koju vrši sve do danas.

 


 

12. KUTLEŠA MATE – Božin, trajni đakon, rođ. u Dučiću 24.01.1953., Hrv. kat. misija München.

 


 

13. KRIŠTO RADOMIR – Jozin, fra Radomir, rođ. u Vrilu 17.12.1960., Herc. fr. prov., (č. brat) Tomislavgrad.

 


 

14. KUTLEŠA TOMISLAV – Ivanov, don Tomislav, rođ. u Tomislavgradu 26.04.1981. god, Zagrebačka nadbiskupija. Trenutno župni vikara župe sv. Antuna Padovanskog u Sesvetskim Selima.

 


 

15. ŠARIĆ IVAN – Stjepanov, don Ivan, rođ. je 22. siječnja 1991. u Wilu - Švicarska, zaređen je za đakona 25.6.2022 u župnoj crkvi u Abtwil-St. Gallen od biskup Markus Büchel. Na svetkovinu Blagovijesti 25. ožujka 2023, u katedrali u St. Gallenu po rukama istog biskupa zarađene je za svećenika. Raspoređen je na službu kapelana u katoličkoj župi Sveti Martin Bruggen -St.Gallen. Poznati naš papin gardist s Buškog jezera!

 

            

 


 

 16. IVANČIĆ BRANIMIR – sin Marinka (Kesić), bogoslov BRANIMIR, rođen 29. prosinca. 2000. g. u Splitu. Kandidat Splitsko-makarske nadbiskupije u bogosloviji u Splitu. Trenutno je bogoslov V. godine.

 


 

    IN MEMORIAM - duhovnih zvanja ž. Prisoje

 

1. KUTLEŠA ANTE – Stipanov, fra Ante ,

   

Fra Ante Kutleša rođen je 13. travnja 1944. u župi Prisoje od roditelja Stjepana i Anice r. Kutleša. Kršten je 17. travnja 1944. u Prisoju. Osnovnu školu pohađa od 1950. do 1958. u Aržanu;  srednju školu od 1958. do 1962. u gimnaziji u Visokom. Filozofiju i teologiju pohađa od 1963. do 1966. u Visokom; 1966. – 1967. u Sarajevu i 1967. – 1970. u Königsteinu (Njemačka). Novicijat je proveo na Humcu, u Visokom i Sarajevu. Nakon odsluženja vojnog roka u Makedoniji nastavio je studij na bogosloviji u Sarajevu i Königsteinu (Njemačka) gdje je zaređen 8. veljače 1969.

Pastoralnu godinu proveo je u tom njemačkom gradu te Hrvatskoj katoličkoj misiji u Zürichu (Švicarska). Svećeničku službu započinje kao duhovni pomoćnik u Konjicu od 1. ožujka 1970. do rujna 1973, a nakon toga djeluje u Zürichu do rujna 1974. gdje se i priprema za misije učeći francuski. Nakon pripreme za misije pošao je, pred Božić 1974., u Bruxelles (Belgija), a poslije cijepljenja protiv raznih tropskih bolesti, 26. siječnja 1975. stigao je u DR Kongo gdje su se već nalazili fra Blago Brkić i fra Ante Ivanković.

Kao misionar je djelovao je u Kayeyeu, Kamini, Mulebi i mjestu Kimungo. U svom dugogodišnjem misijskom radu u DR Kongu djelovao je i s pokojnim fra Stojanom Zrnom, fra Filipom Sučićem i fra Perom Čuićem koji je i dalje misionar u župi Prečistoga Srca Marijina u Kamini. Zajedno sa subraćom na prvom mu je mjestu bilo naviještanje evanđelja, pastoral i katehizacija. U postojećim misijskim župama i onima koje su osnivali izgradili su brojne crkve i župne kuće, a manje crkve i kapele u udaljenim misijskim postajama. Radili su na različitim drugim područjima života, posebno na karitativnom, socijalnom i kulturnom, ali i u graditeljstvu za potrebe lokalnih zajednica.
 
Podigli su brojne škole i ambulante, izgrađivali vodovode, ali i više od 20 mostova. Posebno valja istaknuti prevoditeljski rad fra Blage Brkića, koji je sa suradnicima preveo na domaći jezik kiluba Bibliju te mnoge druge knjige, ponajprije liturgijske i katehetske.
 
U misijama je bio sve do lipnja 2017. pune 42 godine, kad se vraća u Hercegovačku franjevačku provinciju na službu ispovjednika i župnog vikara u župi Sv. Jakova Apostola st. u Međugorju koju obnaša sve do smrti.  U noći s petka 17. na subotu 18. travnja u Sveučilišnoj kliničkoj bolnici u Mostaru od posljedica zaraze "COVID-19", u 77. godini života, 58. godini redovništva i 52. godini svećeništva preminuo je fra Ante Kutleša, ispovjednik u Međugorju i bivši misionar u DR Kongo. Sprovodni obredi, u skladu sa tadašnjom zabranom okupljanja zbog opasnosti zaraze koronavirusom, obavljeni su u najužem krugu franjevačke zajednice i rodbine na tomislavgradskom groblju Karaula u zajedničku franjevačku grobnicu. 
 
 
Pokoj vječni, daruj mu Gospodine!
 
 
 

 

2. IVANČIĆ JOZO – Stipanov, don Jozo

Jozo je rođen 19. ožujka 1943. g., kao šesto od desetero djece, u oca Stjepana i majke Mare, r. Renić, u Prisoju – općina Tomislavgrad (tadašnje Duvno).

Osnovnu je školu završio u Prisoju (1950.-54.) i Aržanu (1954.-58.). Kao sjemeništarac Banjalučke biskupije, pohađao je sjemenišnu gimnaziju u Zagrebu (1959.-61.) i Đakovu (1961.-63), vojnu je obvezu odslužio u Vranju i Nišu (1963.-1965.). Filozofsko-teološki studij završio u Đakovu (1965.-1970.).

U vrijeme bogoslovnog studija, prešao je iz Banjalučke biskupije i inkardiniran u studenome 1968. godine u Mostarsko-duvanjsku biskupiju.

Za svećenika ga je zaredio 29. lipnja 1969. u Prisoju, mostarsko-duvanjski biskup msgr. Petar Čule. Mladu je misu slavio sutradan, 30. lipnja 1969. u župnoj crkvi Uznesenja Blažene Djevice Marije.

Obavljao je crkvene službe kao kapelan: u Dračevu 1970-71., u Viru nekoliko mjeseci 1971., te kao župnik u Vinjanima 1971.-1985., u Šipovači-Vojnićima 1985.-1986. i u Vinici 1986.-2007. U Vinjanima je podigao župnu crkvu 1972. godine, a u Vinici obnovio župnu crkvu 1993.

U Zagrebu je operiran u području jezika i grla prvi put u veljači, a drugi put u rujnu 2007. godine. U studenome, zamolio je mjesnoga biskupa, da ga oslobodi župničke službe, te da bude primljen u Svećenički dom. Biskup Ratko Perić, dekretom od 1. prosinca 2007. prihvatio je don Jozinu raspoloživost, razriješio ga župničke službe u Vinici i odredio mu smještaj u Svećeničkom domu u Mostaru. Povremeno je išao na preglede u Zagreb.

Preminuo je 15. lipnja 2008. g. u popodnevnim satima u svojoj sobi.

U jednoj svojoj bilješki ostavio je zapisano: „Ako bude ikako moguće: u podnožju Tušnice, u Prisoju, na groblju Glavičice, položite tijelo moje. Neka tu čeka Uskrs - sjedinjenje s dušom mojom!“

     


 

3. fra KRIŽAN LJUBIČIĆ – (1864.-1888.)

   rođen je u Prisoju. Umro je vrlo mlad 1. travnja 1888., u samostanu na Širokom Brijegu, kao učitelj sjemeništaraca. Imao je 25 godina, od čega 8 u franjevačkom habitu. Pokopan je na groblju Mekovcu na Širokom Brijegu.

 


 

4. ANTE DRMIĆ/BANOVIĆ – Stjepanov, fra Bariša. 

Umro na glasu svetosti!

Jedan bočni prozor na našoj župnoj crkvi posvećen je fra Bariši, tj. u njemu se nalazi vitraj sa likom našega fra Bariše. 

 

U selu Vrilu (današnja župa Prisoje) Stjepanu Drmiću i Ruži r. Ćurić rodio se 21. siječnja 1860. god., četvrti sin, kojemu su na krštenju dali ime Ante. Stjepan i Ruža imali su sedmero djece: četiri sina i tri kćeri.

Rano djetinjstvo Ante provodi u rodnom zavičaju. Tadašnji župnik fra Petar Kordić (ž. Grabovica), zapazio je u njemu svećeničko zvanje, pa ga je uputio na Humac, gdje je bio primljen u franjevačko sjemenište.

Biskup fra Paškal Buconjić obukao ga je 17. lipnja 1877. u fratarsko odijelo. Tom prigodom dobio je ime fra Bariša.

Na Humcu je završio godinu kušnje (novicijata), te počeo studij filozofije i bogoslovije. Poslije okupacije Bosne i Hercegovine fra Barišu su poslali u Bozen u Austriju (1880.-1882.), gdje je nastavio i završio bogosloviju. Potom se vraća u svoju Provinciju gdje je u Mostaru 17. prosinca 1882. zaređen za svećenika.

Kao duhovni pomoćnik (kapelan) počinje djelovati na Širokom Brijegu, da bi u proljeće 1883. bio imenovan duhovnim pomoćnikom u Veljacima. U Veljacima je služio tri godine, a zatim jednu na Humcu i u Planini (Masna Luka).

Godine 1887. imenovan je župnikom u Vinici, gdje je ostao pet godina.

       Fra Ferdo Vlašić piše: “Tu je položio ispit iskrene pobožnosti i zrele duhovnosti. Stoga ga nakon pet godina starješinstvo imenuje odgojiteljem franjevačkih novaka. U njemu vidješe oličenje pravoga franjevca."

Na Humcu ne ostaje dugo. Zapravo za to kratko vrijeme vidjelo se da je njegovo srce čeznulo za narodom, pa je nakon tri godine (1895.) postao župnikom u Veljacima. Tu djeluje punih deset godina. Potom 1905. god. odlazi za župnika u Posuški Gradac, gdje ostaje do 1911. god. Tada je imenovan gvardijanom i nadžupnikom na Širokom Brigu.

God. 1914. postaje nadžupnikom u Duvnu, da bi se nakon godinu dana vratio za pomoćnika meštru novaka na Humcu. Nakon toga župnik je u Šujici (1915.-1919.). Ponovno se vraća 1919. god. u Duvno kao vikar (zamjenik gvardijana). Tu ostaje tri godine, a 1921. god. ide u Seonicu, gdje vrši župničku službu sve do staračke nemoći u travnju 1935.

Dakle, fra Bariša je u svojoj 61. godini postao župnikom u Seonici i tu ostao punih 14 godina.

Od svih župa na kojima je fra Bariša službovao najjači spomen na sebe, bez sumnje, ostavio je u Seonici. Tu je s velikim naporom, otkidajući od svog zalogaja i sitnim prinosima dobrih duša, sagradio lijepu crkvu od tesanog duvanjskog kamena na čast B. D. Mariji, koju je cijeloga života iskrenom i djetinjom ljubavlju štovao.

Iznad velikih vrata stoji natpis: „NA SLAVU BOŽJU I ČAST BLAŽENE DJEVICE MARIJE OVU CRKVU NAČINI o. FRA BARIŠA DRMIĆ, ŽUPNIK GOD. 1929. IZ SVOJE PRlŠTEDE! “

Crkva je rađena punih pet godina. Uglavnom sav kamen je isklesao i istesao Ilija Radoš (zvani Sušter) iz Seonice. Svake godine on je zidao po četiri reda tesanog kamena i to od polovice proljeća, pa do sredine jeseni.

      Dr. fra Dominik Mandić o fra Bariši piše:

“Fra Barišino župnikovanje u Seonici narodu je duboko usječeno u dušu. Premda star, satrven i iscrpljen, fra Bariša je rano ustajao, dugo molio i razmišljao pred Presvetim Oltarskim Sakramentom, gotovo neprestano postio, spavao na tvrdom podu, satima ispovijedao i bio pripravan svakomu na uslugu. Usto je neumorno i s mladenačkim poletom radio na izgradnji župne Gospine crkve“.

Ne samo iz obližnjih duvanjskih župa, nego i iz udaljenih krajeva od Bihaća do Kotora, od Makarske do Zvornika dolazili su ljudi k njemu dnevno, da se preporuče njegovim molitvama, da pred njim obave sv. ispovijed, tražeći da im blagoslovi sol, vodu i druge stvari za ljudsku upotrebu. Među ovim zadnjim se viđalo i pravoslavnih i muslimana. Posebno su bile poznate fra Barišine obiteljske moći, koje bi on napravio i dao pojedinim obiteljskim gazdama, kažu skoro svako selo je imalo po jedne moći (znamo za pojedine da su ih sačuvali i do danas), te kada bi se spremalo kakvo nevrijeme, tuča ili što već iznijeli bi moći uz molitvu vjerovanja automatski bi nevrijeme prestalo.

 

sl. fra Barišine "obiteljske moći" - sačuvane kod jedne duvanjske obitelji

 

Budući da je fra Bariša bio već u poodmaklim godinama, služeći Božjem narodu u Seonici, nekoliko je puta teže obolio. Osjećala se potreba za njegovim premještajem u samostan. Ali on bi uvijek govorio da neće umrijeti dok ne dovrši započetu crkvu u čast dragoj Gospi u Seo­nici. Tako je i bilo. Završio je crkvu i u travnju 1935. došao na Široki Brijeg za duhovnika. Sad je svijet umjesto u Seonicu počeo dolaziti na Brig.

Sa smiješkom na licu dočekao je i samu smrt, koja je nastupila mirno i bez borbe kao duboki san, 10. svibnja 1937. god.

Kad je fra Bariša ležao mrtav, izložen u Gospinoj crkvi na Širokom Brijegu, narod je sa svih strana grnuo k njemu da ga još jednom vidi, da ga se dotakne rupcem ili kojim drugim predmetom, te to ponese kući. Tom prigodom desio se i jedan 'sveti škandal'. Ljudi su počeli rezati komade odijela sa mrtvaca i nositi kućama, jer su ga smatrali svecem. Uprava samostana je postavila četiri klerika da drže stražu kod mrtvaca.

Fra Bariša je pokopan u groblju Mekovac – na Širokom Brijegu, u poseban grob, a ne u franjevačku grobnicu.

Mnogi s raznih strana neprekidno do danas dolaze na njegov grob da mu se mole za svoje duhovne i vremenite potrebe. Poneki ponesu nešto zemlje s groba i čuvaju to kod kuće. Više puta je trebalo stavljati novu zemlju na fra Barišin grob.

sl.  vitraj prisojačke crkve posvećen fra Bariši


 

5. JOSIP KUTLEŠA – Jozin, fra Mijo Kutleša - mlađi,

       

  rođen je 13. ožujka 1850. godine u Dučiću – Prisoje, na tadašnjem Buškom blatu, od roditelja Joze i Matije rođ. Ljubičić. Krsno mu je ime Josip. Provincijal Bosne Srebrene fra Mijo Gujić obukao mu je fratarski habit 8. lipnja 1870. u Fojnici kada je on, uzevši ime fra Mijo, započeo godinu novicijata i postao član bosanske franjevačke provincije. Svečane zavjete položio je 24. lipnja 1875. u Gučoj Gori, a za svećenika ga je zaredio biskup fra Paškal Vujičić u Kraljevoj Sutjesci 2. srpnja 1876. godine.

Svećeničko-pastoralno djelovanje započeo je kao župni pomoćnik (kapelan) u župi Brestovskom. Iz Brestovskog je došao na kuprešku visoravan gdje je potom u četiri maha djelovao u kupreškim župama. Najprije je u župi Suhom Polju u dva maha bio kapelan: prvi put od 1. lipnja 1879. do svibnja 1880, i ponovno od 1883. do 1886. godine. Kapelan je bio i u Otinovcima, od 1881. do 1891. godine.

Župničku službu obavljao je i u Bosanskom Grahovu i Busovači, te na Gonci u Livnu bio je samostanski vikar, kapelan, čuvar svetišta, skrbnik za bolesne i vjeroučitelj djece. Djelovao je i u Lištanima i u Čukliću. Čak deset godina bio je župnik u Ljubunčiću gdje je sagradio novi župni stan.

Bio je župnik župe Suho Polje, na kupreškoj visoravni, ali je svoju župničku službu obnašao doista vrlo kratko vrijeme, svega tri mjeseca, od svibnja do kolovoza 1907 godine. Razlog tomu je njegova starosna dob i teška bolest nogu, te oštra kupreška klima, što u dopisu provincijalu fra Franji Komadanoviću od 18 srpnja 1907. navodi kao dostatno da se čim prije na župu u Suhom Polju postavi netko sposobniji, a da se njega premjesti u samostan na Gorici. Uprava Provincije prihvatila je njegove razloge i razriješila ga službe suhopoljskog župnika.

Umro je u samostanu na Gorici – Livno, 28. rujna 1927. godine. Sahranjen je na groblju Sv. Mihovila na Gorici, u fratarski grob odmah ispred kapelice.

 


 

6. Don Luka Sučić rođen je 1753. u Prisoju, tada župa Livno (a kasnije, od 1828. dio samostalne kapelanije, od 1838. župa Grabovica, te potom 1922. župa Prisoje). Za svećenika je zaređen 1776. Kao svećenik djeluje oko tri i pol godine u Tijarici u Splitskoj biskupiji, a 1780. odlazi u Slavoniju, gdje je najprije župni pomoćnik u Nijemcima, sve do osnutka nove župe Komletinci. Od 1790. do smrti je, punih 37 godina, bio župnik u Komletincima kod Vinkovaca, a tamo se doselila i brojna njegova rodbina. Misu je slavio na starocrkvenoslavenskom jeziku, a čitao iz glagoljskih misala. No, čini se da je poznavao i latinski jezik. Preminuo je ll. prosinca 1827. u 73. god. života i 51. god. svećeništva.

 


Molimo ako netko ima podatke ili smo nekoga slučajno izostavili, da nam podatke dostavi na naš župni  e_mail!


 

KONTAKT

 

Župa Prisoje

Uznesenja Bl. Djevice Marije

 

 

Adresa: Prisoje 55, 80245 Prisoje, BiH

Telefon:  +387 34 366-604

Fax: +387 34 366-604

Mail: info@zupaprisoje.net

Transakcijski račun otvoren kod „UniCredit Bank“

SWIFT: UNCRBA22

IBAN: BA393380604816953985

 

LINKOVI

 

 

  

 

  

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 

Vi ste ovdije: