PRISOJAČKA PREZIMENA: Šarići
Danas Šarići na duvanjskom području žive u Prisoju, Grabovici (9 obitelji, 17 članova), Bukovoj Gori (5, 22), Koritima (2, 6), Mesihovini (12, 55), Tomislavgradu (6, 29), Omolju (3, 6), Stipanićima (2, 11), Podgaju (1, 2) i Kongori (1 obitelj).
O nastanku ovog prezimena K. Draganović je zabilježio predaju kupreških Šarića. U Zmijavcima u Imotskoj krajini braća su se Šarići podijelili i svatko je krenuo svojim putem u ostatak života. “Jedan je ostao u selu (Zmijavcima-op.A.I.), drugi je pošao u Livno i treći na Kupres. Bio je to upravo onaj, po kome su dobili novo prezime Šarić. Zvao se Perica, bio je borac na glasu i “šarena”, kozičava lica.”
Što se pak tiče starine Šarića, najprije se mora ustvrditi da ih ima više grana: imotsko-kupreška, buškoblatsko-sinjska, rakitsko-drežnička, duvanjska, travnička, itd.
Dio imotskih Šarića neimotskog podrijetla može se pratiti od 1686. godine, kad se u zbjegu stanovništva Vinjana u Brelima nalaze i dvije Šarića obitelji: Nikolina sa 7 i Markova s 2 člana. Prema predaji doselili su iz Roškog Polja. Na povratku iz zbjega zadržavaju se u Grabovcu, gdje je Jozo Šarić od mletačkih vlasti dobio zemlje. U matici krštenih župe Grabovac upisan je i krštenik s prezimenom Vidošević Šarić. V. Vrčić smatra da su Šarići staro biokovsko pleme iz župe Vrdol (današnji Gornji Rašćani). U vrijeme Kandijskog rata (1645-1669) u Podgoru bježe braća Ivan i Stipan i sestra im udovica Jurka. “U isto vrijeme nalazimo ih i u Tučepima. Zvali su se Rudanović Šarić i obratno Šarić Rudanović. Rudanovići su starinom iz Ružića. U Tučepima u to doba nazivaju se Rudanović rečeni Šarić, rečeni Sorić i rečeni Vidić. Na povratku iz Podgore Šarići preko Župe Biokovske stižu u Zmijavce, gdje 1726. godine od mletačkih vlasti dobivaju zemlje.”?
Dakle, biokovski Šarići nastali su od Rudanovića iz Ružića a kupreški Šarići čuvaju predaju da su njihovi preci doselili iz Zmijavaca. U sve je jedino teško uklopiti njihovu tvrdnju da su se nekad zvali Šimunovići. To je valjda zaključeno prema rano preminulom bogoslovu fra Ambroziju Šimunoviću (1845-1867), koji se potpisivao Šarić-Džambas, dok je u službenim ispravama, upisivan samo kao Šimunović.’ Vjerojatno je riječ o obiteljskom nadimku, koji je mogao biti i dvočlan. Danas kupreški Šarići žive u Begovu Selu, a imaju i u Bugojnu 12 odseljenih obitelji. Rakitski Šarići podrijetlom su iz Drežnice, gdje ih bilježe oba biskupska popisa u 18. stoljeću: 1741/42. godine obitelj Mije Šarića s 8 duša i 1768. godine isti je glavar obitelji koja je tada imala 6 članova. Šarići u Rami doseljenici su iz Rakitna.
Šarići su 1741/42. godine zabilježeni i na livanjskom području: u Priluci dvije obitelji s prezimenom Šaro (u izvorniku Saro) Jurina s 10 i Petrova sa 6 članova, ali i 12-člana obitelj Jakova Šarića (Jacobus Sarich).
Godine 1768. biskup fra Marijan Bogdanović zabilježio je u Držanlijama 12-članu obitelj Ante Šarića, a na buškoblatskom području živi tada najbrojnija obitelj u bosanskohercegovačkih katolika, 55-člana obitelj Ivana Šarića u Grabovici s 42 odrasle osobe i 13 – ero djece.
Istražujući o buškoblatsko-livanjskim Šarićima M. Petrić je utvrdio da su Šarići iz Orguza, Tribića, Vržerala (danas općina Livno), te iz Bukove Gore, Korita i Gornje Grabovice (danas općina Duvno) doselili iz Tijarice,
zaselka Omrčeni (danas općina Trilj), ali da su iz Grabovice doselili preci današnjih Šarića u Prisoju i livanjskim selima Srđevićima i Rapovinama. Što se pak tiče današnjih Šarića u Prispi i Ljubunčiću pokraj Livna, oni su doseljenici iz Zasioka, sela na sinjskoj strani planine Dinare.
U Cetinskoj krajini, osim spomenutih u Tijarici, Šariće susrećemo i na drugim mjestima: obitelj Jure Šarića, vjerojatno doseljena s livanjskobuškoblatskog područja nalazi se 1689. godine u Hrvacama među 24 obitelji doseljenika koje su sačinjvale banderiju harambaše Mije Mušterića, a Marko Šarić rečeni Tadić pripada banderiji harambaše Pave Bogdanovića. Jesu li kasnije Šarići iz Cetinske krajine selili samo na livanjsko-buškoblatsko područje ili su možda stigli i do Lukova Šugarja pod Velebitom jer tamošnji Šarići znaju da su. stigli iz istočnih hrvatskih predjela.”
Što se pak tiče Šarića iz Mesihovine, Omolja i Kongore, njihova je grana nastala od starog duvanjskog roda Bagarića. Prva osoba s prezimenskom kombinacijom Bagarić-Šarić u maticama umrlih stare župe Seonice bio je Bože Bagarić-Šarić, koji je umro 17. listopada 1844. godine u 18. godini života; 27. rujna 1868. godine upisana je smrt Mare Bagarić-Šarić žene Nikoline rođene Perviz, koja je ovozemaljski život napustila u 60. godini. Prvi upis sa samostalnim prezimenom Šarić datiran je 3. siječnjom 1874. godine, kad je ubilježena smrt Luce kćeri Bože Šarića, kojoj je ovozemaljski život trajao 22 godine.
U maticama vjenčanih stare župe Seonice prvi je Šarić upisan 23. Studenog 1846. godine, kad je zabilježena ženidba Joze sina Marijana Šarića iz Mesihovine i majke Jele rođene Čuić iz Bukovice s Marom kćeri Joze Anića iz Anića (Bukovica) i majke Matije rođene Bagarić iz Bukovice.
Što se pak tiče buškoblatskih Šarića, oni se u maticama stare župe Grabovice pojavljuju ovim redom: grabovički Šarići 22. studenog 1830. godine, kad je upisano rođenje Katarine kćeri Stipana Šarića i majke Anđe rođene Radman; prisojski Šarići prvi spomen imaju 28. srpnja 1832. godine, kad je upisano rođenje Ivana sina Petra Šarića i majke Jele rođene Krišto; Šarići iz Korita u istim maticama javljaju se 6. siječnja 1886. godine, kad je upisano rođenje Bože sina Petra Šarića i majke Ilinke rođene Ćurić; Šarići iz Bukove Gore prvi se put u maticama rođenih javljaju 30. rujna 1907. godine, kad je upisano rođenje Pave sina Ilije Šarića i majke Jele rođene Škojo.
U maticama umrlih stare župe Grabovice Šarići se prvi put susreću 20. ožujka 1841. godine, kad je upisana smrt 40-godišnjeg Mate Šarića iz Grabovice.
Izvor: Ante Ivanković: Duvanjska prezimena, 2001.
