Župa Prisoje proslavila bl. Miroslava Bulešića – biskup Palić: „Nijedan život pred Bogom...
Proslava Velike Gospe u Prisoju: prvi put župu pohodio apostolski nuncij Više...
Proslava Velike Gospe 2026
ISPOVIJED STARIH I BOLESNIH KOLOVOZ Ispovijed starih i bolesnih pred...
AKCIJA ČIŠĆENA 31. 7. od 17:00 Akciju čišćenja, košenja i uređenja crkvenih...




U ponedjeljak, 24. kolovoza 2026., kod Kapelice Srca Isusova na groblju u Glavičicama, u Župi Uznesenja Blažene Djevice Marije – Prisoje, svečano je proslavljen spomendan blaženoga Miroslava Bulešića, svećenika i mučenika.
Svečano euharistijsko slavlje predvodio je mons. Petar Palić, mostarsko-duvanjski biskup i apostolski upravitelj trebinjsko-mrkanski, u zajedništvu s desetak svećenika, među kojima su bili župnik don Ivan Aničić i duvanjski dekan don Ilija Drmić.

Kapelica Srca Isusova na Glavičicama čuva relikvije blaženoga Miroslava Bulešića, zbog čega je njegovo liturgijsko slavlje na ovome mjestu imalo posebno značenje. Okupljeni su se spomenuli i svih žrtava ratova i totalitarnih režima, osobito poginulih hrvatskih branitelja i stradalnika ovoga kraja.
Pozdravljajući biskupa Petra, župnik don Ivan istaknuo je kako je njegova prisutnost znak zajedništva mjesne Crkve okupljene oko svoga pastira. Osvrćući se na samo mjesto slavlja, grobove pokojnika i Buško jezero koje se pruža na horizontu, naglasio je kako ljudski pogled često ostaje horizontalan vezan uz zemlju, grobove i uspomene; dok nas Euharistija poziva podignuti pogled prema Bogu, jer je „naša domovina na nebesima“.
Nijedan čovjek nije izgubljen pred Bogom
U homiliji je biskup Palić naglasio kako ovo slavlje ima posebnu ozbiljnost jer nas poziva da ljude i njihove žrtve ne prepustimo zaboravu, ali istodobno naš pogled usmjerava prema Bogu, pred kojim nijedan život nije izgubljen i nijedna žrtva nije zaboravljena.
Polazeći od misnih čitanja, biskup je povezao sliku svetoga Grada iz Knjige Otkrivenja sa susretom Isusa i Natanaela iz Ivanova Evanđelja. Podsjetio je kako sveti Ivan vidi grad koji silazi s neba, s dvanaest temelja i dvanaest vrata na kojima su ispisana imena apostola.
Crkva je izgrađena ljudima koji su čuli Kristov poziv i svojim životom postali temeljem vjere koja se prenosi kroz naraštaje. Među tim imenima nalazi se i ime svetoga Bartola, čiji se blagdan toga dana slavi.
Biskup je potom govorio o važnosti čovjekova imena i sjećanja. S vremenom, kazao je, iza čovjeka ostane ime, pokoja uspomena koju čuva obitelj ili fotografija, ali Bog poznaje cijeli čovjekov život, sve što je nosio u srcu, sve kroz što je prošao, pa i ono što je u njegovu životu ostalo nedovršeno.
Svako ime pripada osobi koja pred Bogom ima neponovljivo dostojanstvo. Smrt prekida zemaljski put, ali ne briše čovjeka iz Božjega pamćenja, poručio je biskup.
Sjećanje na branitelje obvezuje žive
U toj se vjeri, nastavio je biskup Palić, kršćani spominju i poginulih hrvatskih branitelja te svih žrtava ovoga kraja, ljudi koji su u teškim vremenima stali u obranu svojih domova.
U njihovim su obiteljima ostale rane koje s vremenom mogu postati tiše, ali nikada potpuno ne prestaju biti dijelom njihova života. Kršćansko sjećanje, međutim, nije samo vraćanje u prošlost. Ono obvezuje žive da odgovorno žive ono što im je povjereno i da čuvaju vrijednosti za koje su drugi bili spremni podnijeti žrtvu.

„Moja osveta je oprost“
Upravo se u tom kontekstu, kazao je biskup, pred vjernicima pojavljuje lik blaženoga Miroslava Bulešića, svećenika koji je ostao vjeran službi koju mu je Crkva povjerila i koji je u Lanišću ubijen zbog svoje svećeničke vjernosti. Posebno se osvrnuo na Bulešićeve riječi: „Moja osveta je oprost.“
Biskup je naglasio da te riječi imaju osobitu težinu upravo zato što ih nije izgovorio čovjek kojemu je bilo lako oprostiti, nego netko tko je živio pod stvarnom prijetnjom nasilja.
Blaženi Miroslav nije dopustio da neprijateljstvo zavlada njegovim srcem. Njegov oprost nije značio zaboraviti ono što se dogodilo niti zanijekati nepravdu, nego je bio izraz duboke vjere da posljednja riječ ne pripada nasilju, mržnji niti smrti, nego Kristu.
Zaključujući homiliju, biskup Palić pozvao je vjernike da upravo Kristu povjeravaju svoje srce te da pred Njega dolaze slobodna srca, oslobođena mržnje i želje za osvetom.
Proslava blaženoga Miroslava Bulešića u Glavičicama tako je i ove godine povezala molitvu za pokojne, zahvalno sjećanje na žrtve i branitelje te snažnu kršćansku poruku praštanja, ostavljajući vjernicima Bulešićeve riječi kao trajan izazov i program života.




Više tisuća župljana, hodočasnika i vjernika iz okolnih mjesta okupilo se u subotu, 15. kolovoza 2026., u Prisoju na svečanoj proslavi Uznesenja Blažene Djevice Marije – Velike Gospe. Ovogodišnje slavlje ostat će posebno zapisano u povijesti župe jer je, prvi put u njezinoj više od stogodišnjoj povijesti, pohodio apostolski nuncij u Bosni i Hercegovini mons. Francis Assisi Chullikatt.
Središnje slavlje započelo je svečanom procesijom s Gospinim likom i pjevanjem litanija, nakon čega je slavljena sveta misa koju je predvodio apostolski nuncij mons. Chullikatt. Brojni vjernici pristigli su iz okolnih mjesta, a svetkovina je ponovno okupila i velik broj iseljenih župljana koji se upravo u vrijeme Velike Gospe vraćaju u svoj rodni kraj, svojim obiteljima, rodbini i prijateljima.

Prvi pohod apostolskog nuncija
Pozdravljajući nuncija i okupljene vjernike na početku misnoga slavlja, župnik don Ivan Aničić istaknuo je kako njegov dolazak predstavlja poseban događaj za cijelu župnu zajednicu: „Prisutnost nuncija za našu je župnu zajednicu velik znak pažnje, poštovanja i blizine sveopće Crkve. Radujemo se što danas, Vašim dolaskom, možemo još snažnije osjetiti da ni najmanje zajednice nisu zaboravljene u srcu Crkve.“ Župnik je podsjetio kako je, prema dosadašnjim saznanjima, riječ o prvom pohodu jednoga apostolskog nuncija ovome kraju te je mons. Chullikattu zahvalio što je prihvatio doći i predvoditi župnu svetkovinu.Posebno je istaknuo i simboličnu poveznicu s ovogodišnjom 800. obljetnicom smrti sv. Franje Asiškoga: „Posebno je lijepo spomenuti da se nalazimo u godini osamstote obljetnice smrti svetoga Franje Asiškoga, a upravo Vi, koji nosite njegovo ime, danas predvodite ovo misno slavlje u našemu kraju. Neka nas i ta poveznica potakne na poniznost, jednostavnost, mir i vjernost Kristu.“

Među vjernicima i ministar Gordan Grlić Radman
Svečanom misnom slavlju nazočio je i ministar vanjskih i europskih poslova Republike Hrvatske Gordan Grlić Radman, rodom iz ovoga kraja, kao i predstavnici različitih razina vlasti. Njihovu nazočnost župnik je pozdravio i na završetku slavlja, zahvalivši svim predstavnicima javnoga života koji su svojim dolaskom iskazali poštovanje prema svetkovini i župnoj zajednici.
Zahvalio je također svećenicima koji su tijekom priprave i same svetkovine bili na raspolaganju za sakrament pomirenja, časnim sestrama Klanjateljicama Krvi Kristove, pjevačima, ministrantima i čitačima, djelatnicima policije i Hitne medicinske pomoći te svima koji su sudjelovali u pripremi i organizaciji slavlja. Na završetku je zahvalnost uputio apostolskom nunciju, ne samo za njegov dolazak u Prisoje nego i za njegovo služenje Crkvi i katolicima u Bosni i Hercegovini.

Velika Gospa ponovno okupila Prisojane, ali i mnoge hodočasnike
Velika Gospa središnja je svetkovina Župe Uznesenja Blažene Djevice Marije u Prisoju. Od starine se slavi na prostoru mjesnoga groblja Maljevine te iz godine u godinu okuplja župljane, iseljene župljane i njihove obitelji, kao i brojne hodočasnike.
Ovogodišnja proslava, obilježena velikim brojem vjernika, svečanom procesijom i prvim pohodom apostolskog nuncija, ostat će posebno zabilježena u povijesti ove župne zajednice.
U nastavku donosimo cijelu propovijed apostolskog nuncija mons. Francisa Assisija Chullikatta:
Draga braćo i sestre u Kristu Isusu,
posebna mi je radost slaviti s vama svetkovinu Uznesenja Blažene Djevice Marije, koja je tako duboko ukorijenjena u povijest ove drage Župe, koja ove godine zahvaljuje Gospodinu za 102. obljetnicu svoga osnutka.
Najprije vam želim prenijeti blagoslov i očinsku blizinu Svetoga Oca Lava XIV., koji je duhovno blizak svim kršćanskim zajednicama, a osobito onima koji, iako prolaze kroz kušnje povijesti, ostaju postojani u vjeri i u punom zajedništvu s Crkvom.
Na ovu svetkovinu Crkva nas poziva da uzdignemo pogled prema nebu, a da pritom ne odvratimo pogled od zemlje. Marija nas uči da nas kršćanska nada ne udaljava od odgovornosti koje nosi povijest, nego nam daje snagu da se s njima suočimo s pouzdanjem.
Liturgija nam predstavlja „Ženu zaodjenutu suncem, s mjesecom pod nogama i s vijencem od dvanaest zvijezda na glavi“. To je slika proslavljene Crkve i Blažene Djevice Marije, u kojoj već promatramo ispunjeno obećanje spasenja.
Pred tom Ženom stoji zmaj, simbol sila zla koje se nastoje suprotstaviti Božjem naumu. I naše je vrijeme obilježeno ratovima, nasiljem i nepravdama. Čini se kao da zlo prevladava. Ipak, poruka Knjige Otkrivenja nedvosmislena je: konačna pobjeda pripada Bogu. Marija Uznesena njezin je sjajni znak i podsjeća nas da nikakva sila zla ne može nadvladati Gospodinov naum spasenja.
Sveti Pavao podsjeća nas da ta pobjeda izvire iz Kristova uskrsnuća, kojim je pobijedio grijeh i smrt. Marija je prvo stvorenje koje u toj pobjedi u potpunosti sudjeluje. U njoj promatramo odredište na koje Bog poziva cijelo otkupljeno čovječanstvo: naše konačno odredište nije grob, nego život vječni. Tu spasenjsku istinu Marija naviješta u himnu Veliča, slaveći Božju vjernost njegovim obećanjima i učeći nas da prava veličina proizlazi iz poniznosti, služenja i prihvaćanja njegove volje.
Draga braćo i sestre,
otajstvo Marijina uznesenja na nebo na osobit način odjekuje ovdje, u ovoj dragoj zajednici Prisoja, čija je povijest duboko isprepletena s vjerom njezinih stanovnika. Ova je zemlja upoznala žrtvu, naporan rad i iseljavanje. Mnogi vaši sinovi i kćeri danas žive u iseljeništvu, ali se svake godine vraćaju na mjesto gdje su primili krštenje, naučili moliti i gdje počivaju njihovi najmiliji. To je znak da su korijeni vjere dublji od svake udaljenosti. Zato se spontano nameće poznata hrvatska poslovica: „Svuda pođi, kući dođi“.
No postoji domovina još veća od zemlje vaših otaca: dom Oca nebeskoga. Svako zemaljsko hodočašće zadobiva svoj puni smisao kada srce usmjerava prema toj konačnoj domovini.
U tom svjetlu posebno značenje poprima vaša drevna tradicija slavljenja ove svetkovine na groblju. Nastala je u stoljećima osmanske vladavine, kada je upravo groblje često bilo jedino mjesto na kojem su se kršćani mogli okupljati. Ta tradicija i danas snažno progovara.
Ovdje počivaju oni koji su vam prije svega predali vjeru, zajedno s jezikom, običajima, identitetom i kulturom hrvatskoga naroda, kao i ljubavlju prema zemlji vaših otaca. Kao što već više puta bilo rečeno, svaki pedalj tla vaše zemlje čuva grobove i tragove prošlosti. Tako groblja postaju tihi čuvari pamćenja i kontinuiteta jednoga naroda. A narod koji sa zahvalnošću čuva sjećanje na svoje pokojne, čuva i svoje korijene, svoj identitet, a s njima i svoju budućnost.
Čuvati, međutim, vlastiti identitet znači i ne dopustiti drugima da ga definiraju ili određuju umjesto vas. Prepustiti drugima njegovo čuvanje i određivanje značilo bi odreći se temeljnog i neotuđivog prava, kako na zajedničkoj tako i na osobnoj razini. Riječ je o nepovredivom pravu na priznanje i poštovanje vlastitoga identiteta te na slobodno određivanje oblika vlastite zastupljenosti na političkoj, društvenoj i razini zajednice.
Stoga, ono što je jedan narod tijekom povijesti brižno čuvao i očuvao – često uz cijenu velikih žrtava, pa čak i mučeništva – kao sastavni dio vlastitoga identiteta, pripada njegovoj baštini; nijedan drugi narod niti pojedinac ne može to legitimno prisvojiti kao svoje.
Slaveći danas euharistiju uz grobove svojih pokojnika, ispovijedamo vjeru u Krista koji je pobijedio smrt i svima otvorio put u život vječni. Za kršćanina groblje nije mjesto posljednje riječi, nego mjesto iščekivanja uskrsnuća. Upravo se ovdje sjećanje preobražava u nadu, jer Krist je uskrsnuo.
Predragi vjernici,
ova je zajednica, iako brojčano razmjerno malena, iznimno bogata svećeničkim i redovničkim zvanjima. To je dragocjen dar koji treba čuvati. Zvanja se rađaju ondje gdje se vjera živi u obiteljima, gdje se zajedno moli i gdje nedjeljna euharistija ostaje središte kršćanskoga života.
Na poseban se način obraćam vama, dragi mladi. Ne bojte se otvoriti svoje srce Kristu. On i danas poziva radnike u svoju žetvu. Ugledajte se na svećenike, redovnike i redovnice koji su rođeni u ovoj župi: njihov život svjedoči da se isplati potpuno se darovati Evanđelju.
Ove ste godine primili i relikviju blaženoga Alojzija Stepinca, hrabroga pastira i vjernoga Kristova svjedoka. Njegov nas život podsjeća da je vjernost Evanđelju vrjednija od svakoga ljudskog uspjeha te da se svetost sastoji u tome da u svim životnim okolnostima ostanemo sjedinjeni s Gospodinom.
Neka njegov zagovor podupire ovu župu, neka vašim obiteljima izmoli radost vjere, mladima hrabrost za velike životne odluke, a vašoj zajednici dar novih i svetih duhovnih zvanja.
Draga braćo i sestre,
za koji ćemo trenutak nastaviti slavlje euharistije, koja je srce kršćanskoga života. Prikažimo Gospodinu svoje obitelji, djecu, mlade, starije, bolesnike, sve koji žive daleko od rodnoga kraja, kao i sve svoje pokojnike.
Marija, proslavljena na nebu, podsjeća nas da je svrha kršćanskoga života svetost. Hodeći s Kristom i oslonjeni na majčinsku zaštitu Blažene Djevice, možemo s pouzdanjem gledati u budućnost, sigurni da ćemo se jednoga dana i mi pridružiti njezinoj vječnoj pjesmi Veliča u domu Očevu.
U ime Isusovo i Marijino, Bože naš, sve na slavu tvoju. Amen.


Župa Prisoje
Uznesenja Bl. Djevice Marije
Adresa: Prisoje 55, 80245 Prisoje, BiH
Telefon:
Fax: +387 34 366-604
Mail: info@zupaprisoje.net
Transakcijski račun otvoren kod „UniCredit Bank“
SWIFT: UNCRBA22
IBAN: BA393380604816953985