Papa Franjo I

U petom krugu izbornika kardinala skupljenih u Sikstinskoj kapeli u Vatikanu 13. ožujka 2013. izabran je za Papu kardinal Jorgea Mario Bergoglio, nadbiskup Buenos Airesa, argentinski isusovac. Sedamdeset mu je i sedam godina. Rođen je u Buenos Airesu 17. prosinca 1936., od oca Marija i majke Regine r. Sivori u obitelji od petero djece talijanskih imigranata. Studirao je kemiju. U 22. godini ušao je u isusovački novicijat, 11. ožujka 1958. u Villa Devoto. Završio je studij filozofije i teologije i zaređen je za svećenika u 33. godini života, 13. prosinca 1969. Obavljao je razne službe u Provinciji: bio je provincijal Argentinske provincije Družbe Isusove od 1973. do 1979. Od 1980. do 1986. rektor je Kolegija u San Joseu. Bio je profesor i duhovnik u provincijskim kolegijima. Od 1986. u Njemačkoj je dovršavao doktorat. Prijatelj je sirotinje i odbačenih i ujedno kritičar “teologije oslobođenja”. Imenovan je pomoćnim biskupom  Buenos Airesa 20. svibnja 1992. Koadjutorom s pravom nasljedstva postao je 3. lipnja 1997. Nakon smrti nadbiskupa A. Quarracina, 28. veljače 1998. preuzeo je upravu nadbiskupije Buenos Airesa. U nadbiskupiji postavio je četiri cilja: zajednice otvorene i bratske; prvenstvo svjesna laikata; evangelizacija usmjerena na svakoga stanovnika grada; pomoć siromasima i bolesnima. Godine 2001. postao je kardinal. U dva maha od 2005. do 2011. obnašao je ulogu predsjednika Biskupske konferencije Argentine. Biskup je Bergoglio za svoje biskupsko geslo, a sada i za papinsko, uzeo riječi: “Miserando atque eligendo”, preuzeto iz homilije sv. Bede Časnoga, crkvenoga naučitelja, o izboru sv. Mateja apostola: “Vidio je carinika, a kako je gledao pun smilovanja i odabirući, reče mu: Slijedi me” (Časoslov, IV., str. 1086). U grb je unio i kriptogram Družbe Isusove IHS[OUS] – na grčkom: Isus. Ime Franjo podsjeća ga i na sv. Franju Asiškoga, utemeljitelja franjevaca, koji je osobno bio sirotan da nije mogao biti veći i osobito volio sirotinju, ali i na sv. Franju Ksaverskoga, isusovca, zaštitnika misija. Napisao je knjige „Meditaciones para religiosos“ – Razmatranja za redovnike (1982.), „Reflexiones sobre la vida apostólica“ – Razmišljanja o apostolskom životu (1986.) i „Reflexiones de esperanza“ – Razmišljanja o nadi (1992.). Pojavivši se, nakon izbora za Papu, na balkonu bazilike sv. Petra pozdravio je okupljeni narod i zamolio ga da se u šutnji pomoli da njega prvoga Bog blagoslovi pa da onda on blagoslovi svoju Rimsku biskupiju i sav narod. Pozdravio je i svoga prethodnika bivšega “Rimskoga biskupa” Benedikta XVI.